Oj Srbijo,mila mati

Autor mritako | 17 Feb, 2011

Iako sam isprva išao sa idejom da pišem barem jedanput nedeljno, ipak sam na kraju zakasnio sa javljanjem. Nekako mi je prebrzo proletelo ovih desetak dana od mog prvog posta. Ali ono što je važno je da sam na svakom koraku kupio inspiraciju. Pošto ovoga puta ne mogu da se odlučim za jednu temu, pokušaću da kroz kratke crtice “sveobuhvatim” ono sa čim sam se susretao ovih dana.  Stvari koje su ovog puta ostavile najjači utisak na mene, a koje su se desile u toku ovih par dana  su :

 

-         Ostavka gosn’ Mlađe. Mnogi kažu da je to već njegov uobičajen scenario za rušenje vlade i da mu možda i nije bio potreban poziv “mnogopoštovanog” gospodina Cvetkovića, poznatijeg kao Deda Mraz.

 

-         Brakorazvodna parnica Bekvalac - Ikodinović! I da nećeš, saznaš da su gospoda Ikodinovići rešili da se razvedu. Nije ostalo samo na tome, mnogi su sa tom pričom otišli do toga da se radi o teoriji zavere, a sve zarad sticanja jeftinih marketinških trikova! O njihovom razvodu se raspravljalo i u emisiji “Da, možda, ne” na nacionalnoj televiziji …. Oj Srbijo,mila mati….

 

-         Vraćena deca porodici Nastić. Lepa vest iz Amerike. Pravi primer kako država može da stoji iza svojih građana u dijaspori. Zalaganjem srpskog konzula deca su vraćena svojoj porodici, posle višemesečnog traumiranja po tuđim porodicama. Znači Ameri braćo, premostili smo neke kulturološke razlike. Nisu baš svi Srbi pedofili i prevaranti.

  

-         “WTF is Hipster?” xD Voleo bih ako bi neko znao da mi objasni… Ovih dana sam sedeo u Skadarliji, jeo picu iz Bucka i dogovarao se sa drugaricom ( Pićom) da napišemo udžbenik o hipsterima. Molim sve one koji su upoznati sa tematikom da nam pomognu. Čini mi se kao da su gomile takvih ljudi odnekle iskočili…. Ili mi se samo čini. Očigledno nisam u toku …

 

-         Osamnaesti rođendani ili “punoletstva”. Uživam u njima poslednjih dana, meseci… Počelo je! Sa svakog se vratiš sa gomilom utisaka. Lep je život nas koji ove godine pravimo sve te silne žurke.

 

-         Borisav Bora Stankovic! Carina! Savršena proza… Koštana, Nečista krv i mnoge druge pripovetke su ono što me zaista oduševljeva ovih dana. Čuo sam skoro kako neki komentarišu kako je društvo koje on opisuje suviše primitivnih shvatanja. Ne dragi moji! Društvo koje Bora opisuje je građansko društvo, samim tim što se radnja romana i većine pripovedaka dešava u gradu Vranju. Glavni likovi su likovi sa shvatanjima stanovnika tadašnjih gradova na jugu Srbije. Pomalo nestvarnih za nas danas. Ponekad tako magičnih. Orijent, islam, pravoslavlje, antika, sve je bilo tako izmešano u životima tadašnjih ljudi. A tek njihov patos, dert, sevdah… Odlično!

  

I još nešto, uskoro nam stiže proleće.  J

A dok ne stigne, još malo ćemo se smrzavati na Košavi. I tako… Ne dozvolite da vam nesto poremeti raspoloženje. Neki moji saveti za dobro raspolozenje su : Hurts (sve pesme), grčki narodnjaci ( mnogo bolji od naših) – pronaći neke random na youtube-u, planirajte leto…. Tako je blizu! J

 

Do sledećeg bloga pozdrav!

Zemlja u kojoj gruva protest & Aladinova čarobna lampa

Autor mritako | 5 Feb, 2011

Dragi drugari i drage drugarke, hvala vam ukoliko ste rešili da posetite moj blog i pročitate ovo što pišem.  Razlog nastanka ovog bloga i meni je nepoznat, tako da nemojte uzimati zdravo za gotovo sve što sam napisao. Ali ipak, pisaću o stvari koje su istinite, a istine je danas malo. Zato mislim da je ovo pravi način da govorim o istinitim događajima, ljudima i mestima. Ovo je bio kratak uvod u moj blog.  Pošto sam vam objasnio zašto je ovaj blog nastao želim da vam kažem i nešto o imenu bloga. Zašto „ mr.itako“? - možda se pitate. Razlog je jednostavan. Obožavam da rečenicu započinjem sa „ I tako“,i iskren da budem, apsolutno me ne zanima da li je to gramatički ispravno i u skladu sa srpskim književnim jezikom. Ipak se nadam da jeste. Neću više da dužim sa ovim uvodom, već ću početi da pišem o događajima i ljudima oko mene.  

  

Apsolutno sam siguran da ste primetili plakate koji su danima ranije najavljivali veliki protest SNS-a u Beogradu. Iskren da budem, oduvek sam smatrao da se radi o fantomskoj stranci. Nimalo mi se nije dopao njihov lider, nekadašnji radikal. Jedino što mi se sviđalo u vezi sa njima bilo je to što su opozicija. Obožavam opoziciju!  Ali,ono što sam primetio poslednjih meseci je da je njihov rejting veoma brzo rastao, dok je popularnost žutih stravično opadala, kako u mojim očima, tako i u očima mojih sunarodnika. Došlo je vreme da žuti odu.

I tako sam pre par dana dobio poziv da idem na protest. Iako sam i sam ranije pomišljao da možda ne bi bilo loše, čisto da „snimim situaciju“, dobro sam se zapitao da li stvarno želim da zaista odem na veliki miting. Posmatrao sam taj događaj i horizontalno i vertikalno, što bi rekla moja profesorka istorije, i posle temeljnog razmatranja shvatio da više nikada neću imati pravo da drobim o propasti Srbije, društva, ekonomije, sudstva, o tome koliko je ova vlast loša, kako ne mogu više da gledam iste ljude u foteljama (znate već, klasična buntovnička žvaka ), ako zaista ne odem na taj protest. I tako sam i otišao. Glavni razlog mog odlaska je bio da podržim ljude koji su odlučni da skinu sa vlasti vladajuću garnituru i pokušaju da se izbore za nekakve promene. Da se razumemo, nemam ništa lično protiv bilo kog političara iz trenutne vlade, na kraju krajeva žuti su imali moju podršku prošle godine u ovo vreme, ali da ništa nisu uradili i da se država nalazi u sve gorem stanju jasno je i onima koje politika baš ne interesuje. To sam zaključio iz skorašnjeg razgovora sa jednom mojom drugaricom. Ovo su samo neke od njenih izjava kojima sam bio fasciniran, a inače politika je ne zanima : „ Ma nas ni Aladinova čarobna lampa ne može da spasi“ i  „ Nama treba kralj. Neka totalitarna vladavina, ovo ništa ne pomaže.“ Kad smo već kod totalitarne vladavine i kralja, sve bi bilo u redu da mi zaista imamo ozbiljnog pretendenta na presto. Ali nemamo. Mada mogli bismo i to da isprobamo, čisto da završimo ciklus kralj-socijalizam-demokratija- kralj. Pa posle da započnemo nešto novo. Uzgred, ono što sam danas konstatovao sa mojim drugom je da je jedina stvar koja povezuje druga Tita, koga smo se tog trenutka dotakli, i gospodina prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, je da ni jedan, ni druga pojma nemaju da govore srpski, tj. srpskohrvatski jezik. Bar nešto…

 

Da se vratim na sam protest. Prošao je veoma mirno, što je zaista čudo kada se toliko Srba sakupi na jednom mestu. Prosto sam bio začuđen otkud toliko ljudi na jednom mestu. Mora da se ništa važno nije dešavalo na „ Dvoru“ ili nijedna turska serija nije išla u to vreme. Šalu na stranu, neko moje lično osećanje dok sam bio među svim tim ljudima bila je tuga. Tuga, koju sam osetio kada sam shvatio kako zaista izgleda naš narod. Mnogo smo siromašni. Iz razgovora sa mnogima danas, shvatio sam da ni u vreme sankcija nije bilo toliko strašno. Tada su postojale nekakve zalihe iz vremena socijalizma, danas je Srbin-radnik na ulici.

 

Ponekad nije loše izaći među ljude i shvatiti gde zapravo živiš. To je, mogu vam reći, raspršilo sva moja razmišljanja o tome koliko sam nesrećan što ove zime nisam išao na skijanje i što ovoga leta neću otići na neku egzotičnu destinaciju. Jad i beda. Tuga me je uhvatila. Siguran sam da nas čeka varljivo proleće-leto 2011. Možda nastupe i neke promene. Ali dobro nije baš sve toliko crno u ovoj našoj maloj Srbiji. Beograd je danas bio divan, napokon je sijalo sunce. Takodje mi je drago što se mnoge lepe i pozitivne stvari dešavaju. Tema bez koje ne prolazi ni jedno veće okupljanje, na koje sam otišao, je film „Montevideo“. Svi se slažu da je veoma dobar i potpuno različit od onoga što nam se inače servira u srpskoj kinematografiji - čast izuzecima. Takodje u poslednje vreme kapiram koliko postoji veliki broj kul kafića u gradu. Fidel je za svaku preporuku.  Iiiiii da! Da ne zaboravim da kažem da sam vrlo srećan što je grupa „Zemlja Gruva“ dobila Oskar popularnosti. Oskar ili ne, zaista tope led ovih hladnih dana. (Džedžili imam ja njuha za mejnstrim xD ) 

Toliko za ovaj put. Politika je ono o čemu sam uglavnom pisao sada. Ne znam ni sam šta je na redu sledeći put, ali ću se zaista truditi da bude nešto zanimljivo. Pozdrav :) 

This is the end my friend …za sada :D

 

 

Čestitamo!

Autor mritako | 5 Feb, 2011
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.